|
|
Ivančica
Heni
sekee
Ana
Slaven
Josipa
Gaby
Marija
Marta
Šiky
TenSsa
BarbarSsa
TenSsa & BarbarSsa
Monika
Marta i Petra
Ana K.
Dajana
Beya
HeLLga
| < | siječanj, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
kostur by Miss Enchanted
diZz by Anna
..ovo je MOJ blog..tak da...ak se nekome ne sviđa, ima gore ×..i izlaz mu je slobodan...
...dizZajn koji je trenutno na blogu sam JA sama napravila...:)))...a zahvaljujem se miss Enchanted..koja mi je stvaarno pomogla, tnx još jednom...
evo za početak samo jedna pjesma, koja se meni presviđa...i koja savršeno opisuje moj život...
pjesma svira odmah u pozadini, a ispod su i lirike...xD
dalje me upoznajte u boxu isto...i što još reći..osim...uživajte...
Hilary Duff Lyrics
Someone%27s Watching Over Me Lyrics
eei..poZz svima...
e da, evo prvi post u novoj godini...hmm..teško mi i reći da je već 2009.god...iza sebe ostavljam toliko dobrih i loših stvari...krećem u nove pobjede...znam, znam...ćeka me još puno i uspona i padova...al spremna sam na to...2008.god za mene na kraju nije ni malo dobro prošla. Ostavila sam joj puno proplakanih suza, ali i trenutaka veselja...neznam...sad ću reći kako ju najviše pamtim kao lošu godinu ali kad kažem da mi je to najgora godina, mislim samo na jednu stvar koja ju je obilježila da gore nije mogla, to je ta godina kad sam bez tate ostala...i sad mi se to urezalo da više nije moglo, i nikud ne ide...ta godina i datum...12.09.2008 i prati me svuda...svi to već znaju...al eto, to je sad to...al tužno je to...jer, kad bolje razmisliš...i kad izuzmemo takve loše stvari...našlo bi se prelijepih stvari koje su mi uljepšale život...i ućinile ga boljim...najviše pamtim to što sam upoznala puno dobrih ljudi...ne znam ih sad godinama..al sam se tako brzo zbližila da bi za neke ruku u vatru dala koliko mi znaće...i sad dok pišem ovo razmišljam o nekim stvarima i osobama..i razmišljam o tome, opet o toj strašnoj stvari koja mi se dogodila..ali to...možda je i to utjecalo na toliko zbližavanje s određenim osobama...tada su se svi pokazali, tko je koliko uz mene...i svi su bili...svi su mi pomagali da krenem dalje...ima bitan utjecaj...i eto..neke su mi se osobe urezale jako u srce..i neznam, da se nešto dogodi šta bi ja..sad mi je na izmaku jedno prijateljstvo..i znam da sam sama kriva..jesam...ali što je još gore...navikla sam na to...navikla sam da uvijek, al uvijek uprskam sve. Kasnije mi je naravno žao...kao i uvijek, jer tek kasnije budem svjesna toga...al opet, nekako je ovo drugačije, prvi put se sad sama zauzimam i spašavam stvar...i prvi put ima to sve toliki utjecaj i pritisak na mene...jednostavno ne mogu to pustiti, ne mogu. Iako...uvijek sam govorila...kako već imam svoj krug prijatelja, i kako su svi ostali usputne stanice, tako da se nisam voljela previše zbližavat sa ostalima..ali eto..ipak sam još neke pustila u svoj život..pa mi se sad gubitak njih ćini nešto grozno...ja to neželim i neću...pri ovome svemu mislim na određene osobe...a najviše na jednu...al et...neki ni neznaju koliko mi znaće...jer ne govorim to tako olako...ali eto...prvi put sam rekla nekome koliko mi znaći i sve to...u facu...i ni sama ne vjerujem da sam to ja...to treba nešto znaćit..iiii da...to je to...praznici pred kraj...natulumarili smo se ove praznike da više nismo mogli...prvo za Božić...Badnjak...subotee...a tek nova godinaa..u Kaptol smo išli..i što drugo reći osim da je najbolja nova godina ikaad...pre pre preedobro..ekipa super..ma sve 5...
e da...aj sad svi..ja ode...evo zadnji tjedan praznika...sad se prihvaćam učenja ovaj zadnji tjedan...trebam ispravit komad...jer nisam prošla...i to prvi put...nikad dosad...stvarno sam popustila..al bit će bolje...xD
aj budite pozdravljeni..šaljem vam velike puSsee i poZdrave..mwaa..xD
eto i mene...evo skoro mjesec dana nisam post napisala...nije mi se dalo...
htjela sam brisat blog, al mi žao..već 10 mjeseci ga imam...etoo da...
naslov malo eto tak...sad je bilo 17. godina i sjećanja na žrtve Vukovara
kod mene ništ novo, sve se vrti oko škole sad...ma katastrofa,..sad sam u fazi ispravljanja nekih ocijena, i tak to...eto još točno mjesec dana do Božića...isse, kak brzo vrijeme prolazi...ja baš i ne ćekam nešto previše taj Božić ove godine, jer mi neće baš prići u nekom obiteljskom veselju il kako to inaće bude...nažalost:(. Sve me više stvari podsjeća na sve to...i sve mi se sad život ćini okrutniji i teži...
al eto, vrijeme nemožemo vratiti...iako ja to silno želim...vratiti par mjeseci unazat...stisnuti pauzu...i ostati tamo,..u razdoblju kada sam bila djelomićno sretna...nekad sam bila mala djevojćica kojoj se žurilo odrasti i krenuti u svijet velikih. A sada, sada bi najradije da se vratim...u to neko doba, kada nisam trebala biti samostalna...kada su mama i tata odlučivali za mene..a ja sam bezbrižno živjela. Sve je to tako brzo prošlo...tih 15 godina moga života sve tone...tone polako u prošlost...slike blijede, a ja sam još tu...drugačija, starija i zrelija. Ali ja sada samo trebam jedan trenutak koji će me vratiti u neku ne tako davnu prošlost...gdje sam bila tatina i mamina curica...u dane kada me je tata ućio bicikli voziti i kada sam rijetko šta mogla sama ućiniti...znate to je sve prošlo, kažu da trebamo uživati tu gdje smo sada...neznam...možda bi ja i bila sretna da je on tu, da se oslonim na njega još koji put...da mu prije spavanja poželim laku noć, i zagrlim ga najaće što mogu...znate, ja sam jako voljela tatu...volim ga još naravno...uvijek sam imala dobre odnose s roditeljima, i nikad se nisam stidila kao neki...znam kada je nekoga sramota sa starim ulicom proći ili bilo šta slićno...mene nikada...tek sada kad ga nema ja to sve shvaćam koliko ti zapravo oba roditelja znaće u životu...zato, držite do njih, jer njima je samo bitno izvesti vas na pravi put...jednom kad ih ne bude bilo, žalit ćemo za nekim trenutcima, kao što ja sada žalim...
hmmm...toliko od mene...malo sam se raspisala...sad idem...enivej, bacam se na štrebanje i ispravljanje ocijena kao..haha..xD
aj poZz svima...volam vasss...pussa..:))))
poZz svima...nie dugo prošlo od prošlog posta..još sam na ideji da obrišem blog...al ev, sad me puklo da sam dođem nešt napisat...
tak gledala sam jedan film sa Hilary Duff...predobar je...ugL..ima jedna pjesma koju je ona otpjevala...pjesmu sam znala otprije...al nisam previše tumačila značenje i rijeći...i eto, tek sam sad vidjela što zapravo sve znaći...ono prevedeno...i pronašla se u lirikama...al aj..to vam je ova pjesma koja svira odmah ćim uđete na blog...eto da...imate i lirike u boxu...al evo vam i link s lirikama... eto da...ja ću ti vam samo napisat pjesmu..prevedenu..na hrvatski...
da skužite malo...pokopčate..ono zašto...
eto da...ostavljam vam to...pussa i poZz svima...
Hilary Duff- Someone's Watching Over Me
Našla sam se danas
O, našla sam se i pobjegla od sebe
Ali nešto me povuklo natrag
Glas razuma za koji sam zaboravila da ga imam
Samo znam da nisi ovdje da kažeš
Ono što si uvijek govorio
Ali zapisano je na nebu noćas.
I neću se predati
Ne, neću se slomiti
Prije nego što ti se čini, život se okrene
I ja ću biti jaka
Čak i ako sve pođe po zlu
Stojeći u mraku, još ću vjerovati
Netko me čuva
Vidjela sam jarku svjetlost
I ona sjaji u mojoj sudbini
Sjaji cijelo vrijeme,
i neću se bojati
Da je pratim gdje god
me povede
Samo znam da je jučer prošlo
I točno sada, tu pripadam
Ovom trenutku,
u mojim snovima.
I neću se predati
Ne, neću se slomiti
Prije nego što ti se čini,
život se okrene
I ja ću biti jaka
čak i ako sve pođe po zlu
Netko me čuva
Nema veze što ljudi govore
I nema veze koliko je vremena potrebno
Vjeruj u sebe i letjet ćeš visoko
Samo je važno koliko si iskren
Budi iskren prema sebi i slijedi svoje srce
I neću se predati
Ne, neću se slomiti
Prije nego što ti se čini, život se okrene
I bit ću jaka, čak i ako sve pođe po zlu
Stojeći u mraku, još uvijek vjerujem
Da se neću predati
Ne, neću se slomiti
Prije nego što ti se čini,
život se okrene
I bit ću jaka, čak i ako sve pođe po zlu
Stojeći u mraku, još uvijek vjerujem
Da me netko čuva...
Netko me...
Netko me čuva
ej, poZz svima, eto da se malo i ja javim...eto skoro mjesec dana prošlo od zadnjeg posta...skoro...kod mene, eto ništa pametno...sve još ide nizbrdo, ništa neće da me krene...tak da...ja čekam i čekam, al neam pojma...ne ide na bolje ništa...hmm...eto da krenem vak sad malo...
ŠkoLa: hmm, a šta reći, kao krenila sam učit..i učim...al nekak ko da imam osjećaj da sam i koncentraciju izgubila..baš čudno...msm nije s obzirom na okolnosti..i nie da ja nemog zapamtit..sve ide...al uvijek nešt...krenem učit, i završim na nekom desetom mjestu i tak to...koncentracija mi pala dost...to sam primjetila...i ne samo u vezi škole već inaće...zna mi se dogodit da mi netko nešto prića a ja sam negdje dalje mislima...sorry svima, stvarno mi je žao...ak sam nekom to napravila..eto da..i to sad da nastavim..škola, et to što se tiće škole, i tak...sam se zaje*avamo, razred ko da je podivljao ove godine, 50 puta gori nego prošle, ma koma...zabranila nam ravnateljica da idemo na info...zbog ponašanja i to valjd...ma koma...al ajd...et ekipa i društvo u školi super..svi se sam zezajju..al nekak smo previše sve shvatili ko zajee...pa se bojim kak će to završit...eto da....ajmo sad dalje...
PriJaTeLJi: ovaj, što tu reći...sad ono svaki dan sam s Anchy najviše kad ono zajedno u razzu i to sve, a s nama Mateja i Tena..al ono...kuL bude i sve to...jer ono moje društvo svo na gimzi...a sad kud smo još i smjene različite pa malo komplicirano...al sve mi to održavamo...ono...dost mi fale Lana, Marijana, Iva....ma da ne nabrajam sad sve..al znaju oni svi na koga mislim...eto da...subotom izađemo u grad...krenila sam...bude dobro dost...i tak...
OsTaLo...hmm..a neznam šta bi više i rekla o životu i svim problemima koji su me zadeslili u zadnjih mjesec i pol dana...ono otkad tate više nema...malo si sad sve više i razmišljam...i neću sve ni iznosit tu na blog...al nie mi lako..pogotovo nekak sad...msm da mi sad postaje teže neg prvih 2 tjedna...sad tek dolazi..ono najgore...sad shvaćam kakav je život bez njega...a jako težak....i tak sam ljuta i bjesna i plače mi se od bjesa što ga više nema i što ga više nemogu vratit...al eto..dosta o tome...mogla bi o tome 3 dana pisat kak se osjećam, al neću, ni ne želim...puno stvari još držim u sebi...ne govorim još nikome...al izaći će jednom, puknit ću...a nie to baš pametno..al ugL..
eto..msm da je to to..sutra idem u SL. Brod..sa mamom i nekom njenom prijateljicom...idemo si kupit nešt..msm u shopping...malo robe ću si kupit i tak..to je to...
ajd ljudi moji...volim vas jako puno...i šaljem vam velike puse...najveće...
e i da...skoro zaboravih...ovo je možda zadnji post..još vidim..al najvjerojatnije je da ću ga brisat...neznam ni ja zašto al eto...
nie to još sigurno...al moguće je da je ovo zadnji post..
eto možda se još čitamo..a možda...možda ne...puSse vam svima šaljem...
eto da..evo i mene..nakon dva tjedna skoro...eto dva tjedna je prošlo od tatine smrti...eto da znate...ŽIVA SAM...ide mi. Koliko može...svi me pitaju, kak sam...jel trebam nešt...i tak to...msm razumijem sve. Al ono, a kak bi bila...držim se koliko mogu, ne padam još, a nadam se da ni neću. Eto da...pomoći nema...moram sama to sve prebrodit...msm koliko mogu, jer će me to uvijek pratit...neka tuga za njim. Ali eto...moramo gledati budućnost...i glavu gore...jer on to želi od mene. I tak...krenula sam u školu, pokušavam opet od svog života napravit neku rutinu i unormalizirat to sve donekle...jer mi ništa drugo ne preostaje. I tak...malo me muće neke stvari..ne samo to...već i tak...neznam...škola. Jer ono..eto već 4 tjedna prošlo...a ja ni knjigu pogledala...i ono, jedina u razzu nemam ni jednu ocijenu, i znam da bi trebala počet ućit, al nikak se natjerat...a sve će me to stići..sad ono kao imaju obzira pa me sve zaobilaze...nit me pitaju, i nisu mi dali da blic pišem...al opet...koja mi korist kad će me sve to stići jednom...al eto, zato bi sad to trebala iskoristit...i ućit, a ja ništ..a jbga...ljenčina...heh...bila i ostala..ccc..al et, ugL...al eto...ma naućit ću ja to sve.mhmm, vidjet ćete vi:)..i tak...šta da vam kažem...jućer bila u školi...ono, e svaki dan imamo sedam sati...pa za poludit....stvarno..i sad se mi dogg da zadnji sat bježimo, jer HR pita kao...i ono aaj sad ćemo mi otić...al znate već kak to biva..svi smo izašli..al uvijek mse nađe onih 5 piii...(oprostite na izrazu)...koji neće...i zaribaju cijeli razz, ma šta reći, neg da smo poludili...još dođu proffesorici...oni bježe..e ma došlo mi da im vratom zakrenem...al et..i sad mi krenili..i negdje desetak ih ošlo odmah...i sad mi za njima...i ovi nas zovu, da proff ne pita, već da nećemo ništ radit i da će nas pustit...al aj...i sad proff došla..i šta ćmo...ajmo nazad..i cijeli razz se vrati....i tam smo se derali na ove i posvađali se svi...a ovih 10 što je zbrisalo je naje*alo...uff...nesmijem ni pomislit šta će bit idući put na hr...a ni šta će bit u pon...to će se cijeli razz posvađat i prepolovit, ko da neznam...ma koma...al kod te proff baš i nie dobra ideja bježat..al aj...sad će oni nastradat, a pola se razza izvuklo...a sve sje*ano...stvarno neznam šta da kažem..msm ono ak smo zajednica, i ak svi,..zašt neki moraju bit iznimke...al eto...kad im se ne da dokazat..uff..ljuta sam...i tak to završilo jućer...razred kao razred će se pogoršat odnosi..izgubili smo sad povjerenje jedni u druge, a to nie dobro...:S...al et...što reći još...danas subota...inaće subotom se budim oko 1. Al et...danas sam u 8 ujutro išla u Deju...dogg se s Polakom, on mi matiku pokazivao...i tak...sve sam shvatila...I POLAK...PUNO TI HVALA...:)))...i eto da...cijelo jutro s Tinom po gradu...i tak malo...ma okeej je...
ajd..neznam šta da više kažem...pa idem...uživajte mi...i tak da se zahvalim svima koji su uz mene ovih dana..i koji su bili sa mnom na sprovodu, HVALA VAM..al posebni pozdravi idu: Lani, Ivi, Marijani, Anamariji, Matei, Sari, Sarah, Ivoni, Ivani...svim mojim curama...Polaku, Mihaelu, Čokyju, braci Pavi, Ivanu, ma svima koji su bili uz mene...volim vas jako puno...
a jedan najveći pozdrav ide mom tati...:)) tata volim te jako puno...i uvijek će tako biti, bez obzira bio ti tu sa mnom..ili me gledao odozgora...znam da me paziš...i da me voliš...i ja tebe volim, i jako mi nedostaješ...najveća pusa...tvoja kćer Ana:)))
aj moji ljudi...puSsa svima..i veeevliki pozdrav, volim vasss...mwah...:)
Evo, neznam šta bi rekla...nisi mi dao ni da ti zadnji put kažem zbogom, da te zagrlim najaće što mogu, i da ti kažem da te volim. Jer ti si bio taj, ti si bio taj...moj TATA. Nikad nisam ni sanjala da ću sa 15 godina ostati bez tate. I znaš i sam da su me uvijek pogađale nesreće koje su se zbivale oko nas, ovom umro ovaj, onom onaj...i tako redom...ljudi umiru...svima...ali nikad nisam ni razmišljala da će meni umrijeti. Da ćeš mi ti tako brzo otići. Znaš tata, kad razmišljam, zadnji put sam s tobom u utorak prićala, tvoje zadnje rijeći meni su bile: SLUŠAJ MAMU I NE SVAĐAJ SE S BRAĆOM. A kasnije sam čula da si to i Ivanu i Josipu ponavljao, kao da si znao. Ali ja znam da je i tebe to iznenadilo, znam to. Zadnji put sam te vidjela u nedjelju. U ponedjeljak si već otišao u Daruvar, i nikad se nisi vratio. Kad si me nazvao u utorak bila sam u školi, usred sata i izašla sam van samo da te čujem, kako si...nisam ni sanjala da ću tada zadnji put prićati s tobom. Da tada nisam napustila sat, ko zna jer bi ikada više s tobom prićala. Sigurno ne. Tata, sada se sjećam toliko trenutaka provedenih s tobom, toliko sitnica,toliko te ljudi voljelo i znaj, svima je žao. U petak navećer moj život je bio rutina, posve normalan...bila sam na msnu do pola 2 i prićala prijatelju kako ćeš mi kupiti skutera jednom, znaš koliko sam ga željela. A nisam ni znala da si ti tu većer, dok sam ja bezbrižno tipkala tipkovnicom, otišao si...odlazio si. Mama nije cijelu noć spavala, kako ona kaže, zvao si ju da se oprostiš, ali ona nije znala. Ujutro smo svi ustali, zapravo mene je telefon probudio, zvala je medicinska sestra, ona nije znala kako da mi kaže, a kada je uspjela...osjećala sam kao da mi je netko srce iščupao, pa ga pokušao natrag ugurati, ali nije išlo. Mamu je policija obavjestila...i tata, znaš kako ona loše takve vjesti prima, nije joj lako. Ali ja ju ohrabrujem, uz nju sam. Znaš, jućer sam se sigurno 50 puta sjetila onih tvojih rijeći: BUDI HRABRA, STISNI ZUBE I PROĆI ĆE. Znam da nikada neće proći do kraja, uvijek će taj ožiljak ostati na mome srcu, uz sjećanje na tebe. Pokušavam biti jaka, zbog tebe, ne srljati, dobro razmišljati i smireno pristupati situaciji, jer ti si bio takav i znam da me ne želiš vidjeti zgaženu i kako padam, I NEĆEŠ. Zbog tebe sam tu, podrška obitelji, i sa snagom da nastavimo dalje onako kako si nas ti ućio i kako si htjeo. Uvijek smo se zezali, znaš kako smo govorili kako sam ja tvoja kćer, prava Bagarić, da nisam mamina...ja sam bila tvoja...naravno sve je to bila šala jer sam vas ja jednako voljela i znam da ti, sad ondje gdje jesi me gledaš i čuvaš me i više nego što si me pazio kada si bio ovdje sa mnom. Sada se sjećam svega, kako si me ućio rolati, plivati, voziti bicikli bez pomoćnih točkića, ućio si me jesti juhu a da rezanci ne ostanu, znaš ono:cukni:)))...i znaš tata, kad pogledam sada našu Donu, imam osjećaj kao da vidim tebe, tebe kako se igraš s njom i paziš na nju, jer znaš, tebe je najviše voljela. Evo sada sjedim u sobi za kompom, i tata znaš kako si uvijek znao banuti u sobu i derati se zbog nepospremljenog kreveta i krša u sobi, eto sad bi baš voljela da uđeš, jer soba je spremljena i krevet namješten, nadam se da to vidiš i odozgor. Puno sam ti toga obećala...i rekla učiniti ću to. Ali tebe sada više nema, a ja ću to ućiniti zbog tebe. Jućer je kod nas bilo puno ljudi, dole s mamom, gore je došlo moje društvo meni biti podrška, a i Ivanu i Josipu je bilo društvo, a ja sam samo sjedila i nadala se kako ćeš ući na vrata i pitati šta svi ti ljudi rade kod nas,ali tebe nije bilo, nisi ulazio, ni ništa, samo je svjeća gorila u sjećanju na tebe. Ko god dođe svi me gledaju sa sažaljenjem, ono ostala sam bez tate, svog starog, ali ja znam da si ti tu uz mene, jer inaće ne bi imala snage toliko koliko sad imam. Napravio si od mene,Ivana i Josipa već ljude, ljude koji razmišljaju svojom glavom i znaju se suoćiti s činjenicama. Eto da, neznam što bih ti više rekla, ali kad bi još jednom sišao dolje znam da bi imala puno toga još za reći,zagrlila bih te i nikada te ne bih pustila. I znaš one slike koje imam iznad stola...na kojim si i ti. Sinoć sam ih gledala, sjećanja su se budila, poželjela sam da se još jednom vratimo...da se još jednom izdereš na mene ili da sjednemo za stol i smireno razgovaramo,onako kako si samo ti znao, ali nema više...nema. Zahvalna sam svima koji su uz mene i daju mi podršku, ali najviše mi je drago da imam i tvoju, osjećam da ju imam, osjećam da si uz mene, držiš me hrabrom i čvrstom, kakav si i ti bio. Tata, još 2 dana...u utorak je zadnji, u utorak se zadnji put opraštamo s tobom, i znam da se moram psihički pripremiti na to, ali ja znam da ćeš ti i tada biti sa mnom i davati mi snage. I još nešto, jućer kada sam ostala sama, došlo mi je teško i nisam znala kuda...a tada sam se sjetila nećega, nešto što me umirilo, sjetila sam se pjesme koju si mi pjevao kada sam bila mala, sjećaš se? TATA KUPI MI AUTO, BICIKLI I ROMOBIL...itd. Voljela sam ju...ti bi mi ju uvijek iznova pjevao. Ona mi je maknila suze i rekla, ima još života, ljudi i razloga da ideš dalje. I sada ti kažem i dajem svoje zadnje obećanje tebi...BIT ĆU BAŠ ONAKVA KAKVU BI TI MENE HTJEO VIDJETI I KAKVA SI ŽELIO DA BUDEM. Tata, trebat će mi još dugo da se pomirim sa svime i postanem svjesna svega toga, ali znaj...UVIJEK SAM S TOBOM MISLIMA I SRCEM...VOLIM TE. Tvoja Ana
eto da...pozZdrav ljudi...evo i mene. Evo nedjelja pri kraju...zlatne žice prošle...ludo smo se zabavili, i eto za kraj ljeta, i sad možemo krenuti u novu školsku godinu...
iako ja još ništa pravo ne shvaćam, al ono...eto valjda je krenilo...iako sam ja još na praznicima, unatoč tome što sam prvi tjedan išla ujutro u školu...al svejedno...sam sam zjapila po vani, konstantno...i tak...danas opet spavala do pola 2...i tak, ma kažem vam...PRAZNICI JOŠ ŽIVE U MENI...hh. I dobro...e sad...da vam malo prićam...
eto prvo bi mogla malo o školi...hmm...eto da, ma u školi je kuL, što se tiće tak zezancije...jer kod nas u raZzu nikad toga ne fali...heh...nitko nam nie pao...još smo u istom sastavu...iako smo dobili 3 nova učenika...jedan pao, jedna se prebacila, a jedna se doselila...hheh...i tak ma super je...iako ono, učenje je doćii, i to gradiva već krenila...i prvi tjedan prošao a meni već muka...ma katastrofa...opet sjedim s Tenom...a mi ko, uff, ne gasimo se...jbt, ja msm da mi nećemo dugo sjedit zajj...brzo će nas rastavit...jer meljemo...uff,..a tak je bilo i prošle godine, pa su nas skroz opominjali, a moramo se malo smirit...iako je to dost teško, ipak sam to ja...iii ipak je to Tena...hhh...i dobro...eto da..msm da je to to od škole...sva sreća ovaj tjedan idem poslije podne pa mogu spavat ujutro...uff...e da...i prvih dana sam bila jako jako jako jako tužna, jer nisam u smjeni s mojim naj naj naj dražim gimnazijalcima...ma umrijet ću...al ajj...polako se mirim s tim...iak mi je teško...al et...držim se...
ajmo sad dalje...
eto da vam prićam malo o zlatnim žicama...ma sve 5...e predobro je bilo, najbolje u subotu. Iako je bio jedan problem u četvrtak i petak...jer ono išla sam ujutro u školu, i u subotu!!!...uff...pa mi je stara srala kao da do 12 dođem kući...ono nisam mogla vjerovat, al et, uspjela sam izvuć onih bjednih pola 1...[hh]...a dobro...a u subotu, tj.jućer sam do 1...al bilo je pre pre pre dobro...ono da...e al nemogu vam rijećima opisat...bila sam cijelu većer u Deji...slabo sam izlazila, možž jednom u cijeloj većeri...jer je bila tolika gužva, da ti treba pola sata da sam izađeš, pa toliko i nazad...pa mi se nie dalo...hh...taj mi je bilo predobro. Ono ekipa savršena, društvo...glazba...to okruženje...atmosfera...ma sve za 5...jedva sam otišla kući, i čujem da je svima, al svima bilo predobro...baš zakon...jooj da se bar vrati...al oke..aj, sve to...eto da...
e neznam šta bi vam više rekla...msm da je to to...
e da...moja Dona se okotila, tak da imamo prinove u obitelji...[hh]...hihi...al otići će oni brzo...taman dok se priviknem, podjelit ćemo ih..baš žalosno...hih
a dobro...eto da..sad stvarno msm da je to to...ev privodim ovo kraju...
poZz svima...koji su jućer bili u gradu..uff..koja ekipa...volim vas sve...
i poZz vama svima...koji čitate...bokiČČ...
ej bokiČ...
poZdrav svima...
evo da, ja došla da napišem jedan post, a nisam baš nešt previše raspoložena, ali eto...
neznam ni kakav bi post trebao biti...a neznam, ajd da krenem...pa dokle stignem...
hmm...eto da, evo sad sam baš došla iz Pletex-a, bila sam na devetnicama, bilo je super...kes...a bili smo i u četvrtak (bar mislim da je to bio četvrtak...heh), i da...i tad je bilo super...heh...i tak, al ne da mi se pisat o četvrtku...et sad ću malo kak je bilo danas..hmm...eto išle smo vlakom. Matea, Sarah i ja...ja dost kasnila, de skoro na vlak zakasnila (ko i u četvrtak...hh)...i tak...mene brat onda morao autom na željeznički dovest, pa nisam ni kartu uspjela kupit, i kaže kondukter kao da ćemo u vlaku kupit...i nakraju nie ni došao, i ja izašla u Pleternici, i nikom niš, il tj. meni sve...xD...i tak...ono povratni vlak bio u 21:15,a l isse...de mi nismo htjeli tim nazad, ono reko nekak ćemo se vratit, neko mora doć po nas...i tak mi ono sad prvo tam okolo malo lunjale, Matea si kupovala neku narukvicu, i obadvije smo si kupile TAO...
i da...i onda išle na misu, ono gore kod crkve i et...deset godina smo lutale da nađemo mjesta...i tak to...i tam sjeli uz cestu pa na kraju ošle i tak to...i onda zvali ovi dečki, kao gdje smo mi, a oni govore da dođemo tam negdje..al ugL, nismo se baš sporazumjeli pa onda nikom ništ...i tak..mi na kraju tam kod crkve otišle, i tam našle ovu Papkovu i Antoniju..i et bile s njima...onda došla Marijana, pa Klara, pa Gaby, pa Lana...ma svii...i tam se mi skupile..ajjmee pa zahladilo, pa smo se smrzle ko...uff...onda su došli Mihael i Polak...it ak onda i oni s nama...al ugL...svo sam to vrijeme bila jako dobre volje i sve to...i onda završila misa, pa smo krenili, tam negdje...a ziiiimaa...ajme...i tak lunjli okolu u potrazi za nekim stolom gdje ćemo sjest i neš popit, a gužve, e tu više nisam bila dobre volje, e sva sam se uje*ala..da tak moram reć...ajme, poživčanila sam sam tak...onda jao, sve neš me živciralo...al aj...i onda smo na kraju u nekoj birtiji našli mjesta pa sjeli, i tak tam malo s ezezali,a bilo je zabavno...i tak ugL...i onda jaooo...ma neznam ni ja šta je sve bilo,..a i ne da mi se nekak...baš sam uje*ana...kad moram i ja...uff...i dobro....i sad ono moj tata je trebap doći po nas...rekao je za pola sata...kad ono njega nema...ja njega zovem, a on kaže kao, doći će tek za pola sata...ajd dobro, sjele ja i Matea (jer smo sam ja i ona ostale) u onu kavanu Park...i dobro, popile kakao...malo da se ugrijemo i tak, onda došle Ivona i Sarah, pa Marušić i još neki dečko...i tak ...bili tam zezali se...onda ove otišle...pa došao Ivan...i tak malo...e onda je moj stari došao po nas...mene i Mateu...i etgc...ošle kuć...ma sve 5 bilo...sam da ja nisam tak bila živčana...i to tak...al oke...još sam malo sva neka nabrijana..da se moram tak izrazit...čudno, čudno..i dobro...
sutra u školu...javoo nee..fak...pa poludit ću...ja ne želim...idem ujutro, idemo prvi i mi...drugi razZi po knjige...i onda će nam reći koja smo smjena inaće...dakle nemam pojma...de ja sam hoću da budem poslijepodne...jer želim biti sa gimZom...moram...moja Lana, Marijana, Iva...ajme...Matea...ajme...moje cure...pa de nemožemo biti suprotna...a-a...nikako...
i tak...ajmee....koliko sati...00:27...jao ljudi moji, trebala bi ja pajkit ići...ujutro školsa...jbg...
ajte vi svi držte se...ne dajte se...i da upozorenje fazanima: bolje se ne pojavljujte sutra u školi..kes...jer će bit svega...heh..
aj poZz svim mojim curama..heh...vevlika pusa za vas...
i eto svima koji su bili sa mnom dana u Pletex-u...vevlika pusa i za vas...kes...
ondaa...eto ak sam sve poZz...onda mogu ići...eto veliki poZz...i puSsa za vas sve...heh...
mwaah....bokiČ...do idućeg posta...xD
eiii...zzopić ljudii...ev i mene...vratila se ja...hmm..još u subotu navećer...hmm...bilo je super...msm nak..ak izuzmemo oko 21 ubod komarca na mom tijelu...i krevet već navećer oko 12h...što ja inaće neam obićaj, a nisam morala ići, već mi navećer znalo bit toliko dosadno prvih dana, dok nisam još nikog upoznala pa sam od dosade išla spavat...ono kod kuće idem oko 3, 4 ujutro...al oke...bitno da sam spavala do kojih 12 sati...xD...to je oke..mhm. Ono ja sam to zapravo bila na selu nekom, al to vam je nak veće selo kod OS-a...dost veliko i tak, al mi smo dost vremena provodili u samom OS-u. I tak...bila sam i u shoppingu...pa si kupila malo krpica...lijepo je to...i tak...tam sam lunjala po selu okolo...malo se sređivala...hh. Al ono među njima sam se osjećala ko neka gradska frajlica...jer su svi gledali u mene ko u prikazanje...onda su jednu većer tam neki likovi s motorima došli do mene...i tam neku spiku nabacili, pokušali br moba dobit...al ja sam sam rekla...VOZI...hh...i tak,...a oni men kažu: cijelo selo prića, neka nova došla i mi prvi došli da se upoznamo. A ja nak gleam...ma ugL...smijala sam im se pola sata. Al oke...bar su imali hrabrosti prići...ko bi rekao...i tak...prvih dana i nisam imala neko društvo...al zadnja dva dana sam ono...se skompala...i bilo oke...i tak, ugL sam se dopp na mob...i tak okolo lunjala..po običaju, bila na nekom nogometnom turniru...aaaaaaaaaa...a tam bilo dećkiii...i tak...a nisam niš gleala..hh..dada...hhh...ovaj...al ono...to mi presmješno..oni sva ta okolna sela, svi sve znaju, i ja ono nova došla...i svi odmah gledaju, baš smješno..i ta odmjeravanja...al ja baš namjerno se spremala i tak to...pa nek vide...blee...i tak prošlo 6 dana...al falili mi jako ovi moji...jakoo...i ono u sub bila tam na kirvaju..i svoje potjerala ranije, sam da što prije dođem kuć, i tam došla u 10, ostavila stvari i pravac u grad...i tak...nisam bila do kasno, vratila se i prije vremena, al bitno da sam svoje vidjela...i tak...sad već kod kuće, opet stara rutina...MSN, kuća, krevet, navećer van...it ak to ide...ev sad u ćetvrtak idem pješke u Voćin, bit će nam super...jedva ćekam...i nznm šta da još kažem...to bi bilo to...stavim vam malo slikica, dok sam tamo bila što sam se slikala sa svojom nećakinjom malom Larisom...Lary moja..:))..i da...boxeve sam malo uredila..msm moje slike..i tak to..puno više sam ih stavila..i tak...sad idem...
et poZzdravi idu...
mojim curama...ekipi kod Ivančice...hh...
onda, svima koji idu u Voćin...bit će zakon...i daj Bože da Matea ide...da nam se ne razboli...aaaa...nedaj Bože...
i ljudima s MSN-a...mom braci Polaku...s kojim se sad natežem na msnu...izdao me...grr...hh
on ne zaslužuje poZzdrave al neka...
ajd ljudi...velike puse i poZzdrave vam šaljem...
zZzopić:)))
hmm...evo ovakoc...ja sam obećala da ću napp post, a et, ja svoja obećanja održim, valjda...
tak da...eto...krećem...sad sam baš došla iz grada...hmm...bilo je nak, zanimljivo...iznenadila sam samu sebe na jednu reakciju, i sretna sam što mi više nije stalo...hvala ti puno...sad si mi olakšao sve...xD...
napokon imam razlog da se maknem od tog svega...a lijepo je to...
i da..eto kako moj život teće...dobila sam novi mob...jako je lijepi...dole vam stavim jednu nice slik'cu...mhmm...i tak...sve se nekak rješava...moji tzv. problemi...ne rješava se ono što najviše želim...i znam da će mi bit teško kad se to dogodi...i znam da ćemo svi jednom otići...ali kad se to događa tebi blizu...nije lijepo...pogotovo zato što je rijeć o mom.... ma ugL...ajmo malo vedrije...ugL...tak gdje sam krenila...da, stvari se rješavaju, napokon se nešto razjasnilo...i napokon je to gotovo...i znam, sve zaslužuje drugu priliku, pa tako i to...samo treba znati iskoristiti...i tak to...naravno na greškama se ući..i vjerujem da smo mi puno naućile...i nadam se da će s vremenom neke stvari sjesti...i da će biti i bolje nego prije...ugL...
dosta o tome...eh sad..što još imam za reći...šta sam ja radila ovih dana?? hmm...eh da...bila sam na baZzenima...tak malo...al se nisam kupala...sad mi se nekak gade...nznm zašt....msm znam, jer sam vidjela ko se sve tam kupa...pa mi malo..khm...ugL...tak, išla sam i s Mateom, Lanom, Mimom i Alenom i tak...bude nas...
jedan sam dan skroz proveden na slikanje...sebe naravno...Alenovim mobom...i načudila sam se kak nekak lijepo ispadnem na njegovom mobu..msm to je moje mišljenje...a uživo nekak ne..al ajj...usput...ev zadnji put sam to rekla...obećala sam..tj. rekla da više neću govorit loše za sebe...valjd ću uspjet...xD
i tak...ugL...ima nekih slika...stavim poslije posta...
i tak...došla mi i teta iz Njemačke...pa sam dobila puuunooo robeee...jej...
i danas sam se šišala...i peglalaa...i tak to...
hmmm...i da...et zadnje...valjd....ugL...idem sutra ujutro u OS...zapravo to je već danas...xD...nedjelja...javoo...i nea me tjedan dana...do iduće subote, al neidem u grad..već idem odande tam kod bake na kirvaj, tam kod Đakova...i tkc...hmm..e neznam šta da više kažem...glavno je da sam ispunila obećanje...
i tak..ajj ljudi ja sad ode...stavim vam još slikce...
i da još malo poZz sve...
et one koji budu vani tam kod ivančice, ljude s msna...iz konferencije (naše, već izlizane...hh)....ondaa...moje cure, iz grada većeras...i tak to...
zZzop...i veevlika PuSsa za svee...
